Eva – Out of Paradise
Hrvatska to ne može progutati!

Na kratko je ovih dana opet u središtu pažnje bila Gay parada u Zagrebu. I opet je Hrvatska pokazala kako ne da ne može neke stvari prihvatiti, nego ih ne može ni progutati. Dok sa druge strane guta sve i svašta.
Mnogi su uvjereni kako je gay parada obična provokacija svim heteroseksualcima, koja služi samo kako bi se izazvala pozornost i inicirali razni incidenti, te kako osim ovoga, ona nema ni jednu drugu svrhu. Jer navodno homoseksualci više nisu ugroženi.
A ja se kao heteroseksualka pitam, zašto se neki heteroseksualci osjećaju provocirani jednom veselom i šarenom paradom? I zašto neke ljude, drugačije seksualno opredijeljenje od njihovog toliko dira, da su spremni i riječima omalovažavati, ali i fizički prijetiti?
Sumnjam da bi ikome od ovih protivnika gay parade palo na pamet da se sukobljavaju ili bune protiv Prvomajskih povorka ili Ženske povorke za 8. mart, ali zato organiziraju anti gay prosvjed. Jer što se njima nekakvi pederi imaju javno prezentirati, nek to rade u svoja četri zida!
Nisam nikada primjetila da gay populacija na paradi spolno opći. Vi jeste?
Istina, ljube se i grle, kao što se svakodnevno ljube i grle i heteroseksualci na cesti. Ali ih nitko zbog toga ne osuđuje, pljuje i batina.
Gay parada je manifestacija kojom se slavi seksualna sloboda i različitosti svih ljudi. To je ujedno i prosvjed protiv diskriminacije, ali i obilježavanje Stonewall-a. Sve u svemu pozitivna stvar na koju bi ljudi trebali gledati s odobravanjem, a ne suprotno s mržnjom i gađenjem.
Prema mnogim komentarima u medijima i na raznim forumima, Hrvati su čak i spremni zažmuriti na homoseksualce (već sam spomenula ono nek to rade u svoja četri zida dok ih nitko ne vidi) ali još uvijek nisu spremni otvoriti oči i prihvatiti različitosti.
Ljetna haljinica
Imam već godinama jednu prekrasnu ljetnu haljinicu koja mi visi u ormaru. Prošlo je ljeto nisam nosila. Pitate se zašto? Koliko god će vam glupo ovo zvučati, razlog je taj što mi odlično stoji. Toliko dobro da privlačim u njoj i pažnju raznoraznih kretena.
Pretprošlo ljeto sam je jedne večeri odjenula i izašla sa društvom u jedan lokal, gdje smo se odlično zabavljali do trenutka kad je jedan nepoznati muškarac, koji me cijelo vrijeme gledao, krenuo prema meni; bez riječi me čvrsto uhvatio oko struka i počeo vući po lokalu. Ne znam šta je tom tipu tada prolazilo kroz glavu, ali ja sam se što prije željela izvući iz ruku tog primitivca. Srećom što je moje društvo (a i redari) odmah reagiralo, pa sam uskoro mogla opet disati. Tip se poslije cijelu večer ispričavao i plaćao pića meni i mom društvu, ali meni više nije bilo do zabave. Stajala sam sa strane ko pokisla kokoš. Saznala sam na kraju i to da je tip suvlasnik jedne poznate firme u gradu, ali to ga ne čini manje primitivnim. Upravo suprotno.
Od tada više nikada nisam odjenula tu haljinu zbog straha da opet ne naletim na nekog mužjaka koji se neće moći zaustaviti samo na pogledima. Istina da mi je u toj haljinici dekolte zamaman, ali znači li to da me se smije dirati? Jesam li ja odgovorna ako tako odjevena privučem mušku pažnju? I trebam li se zaista oprostiti od te haljinice?
Griješiti je ljudski!
Je l' pogrešno učiniti ono što želimo? Mnogi su na tu temu rekli mnogo mudrosti, ali jedna je svakako najtočnija: Svaki čovjek čini greške.
Čak i kad bi nam 7 milijardi ljudi reklo da je nešto ispravno, odakle da znamo kako ipak nije pogrešno? Može li ono što ja kažem i ono što ja smatram ispravnim, isto imati određenu težinu?
Čovječanstvo je odavno izgubilo na ljudskosti, jer ono što čini ljudskost su pogreške. Griješiti je ljudski! Ali opet, nije li san svakog čovjeka da bude bezgrešan?
Ja sam odavno prestala vjerovati tuđem mišljenju i davati im na važnosti. Jer ja za sebe odlučujem sama što je ispravno, a što pogrešno. Je l' pogrešno učiniti ono što želim? Možda pri tom učinim grešku, ali ne čini li me upravo to čovjekom?
Istina je jednostavna
Sve duboke istine uvijek su izražene jednostavnim riječima. Aforizmi i uzrečice su omiljeni ne zbog toga što su ludo komplicirani, nego zato jer jednostavno i precizno opisuju nešto, pa često možemo reći: " Da, to je baš tako."
Ako nam se život čini kompliciran i teško nam je stvari postaviti jednostavnima, tada to znači da bi trebali više promatrati kako se općenito i uobičajeno odvijaju neke stvari u životu. Ono što sve zakomplicira su naše želje, očekivanja i umišljenost. Većina problema je najčešće samo naša pretjerana interpretacija neke situacije, slika koja često nije realna i kojoj dajemo previše na značenju. Svima nama događaju se stvari koje već sutra gube na značenju, pa je tu idealna ona banalna: " Sutra je novi dan." Zanimljivo je kako nas tada te banalne rečenice ljute, iako i sami znamo da su istinite.
A koliko puta samo kad nam netko dijeli savjet, kažemo : Ma znam ja to.."
Stvar je u tome što mi zaista i vjerujemo da to znamo i da smo shvatili, ali to je tek nekakva slutnja, jer nas stare navike tjeraju uvijek u istu zamku. Teško je napustiti utabane staze i krenuti novima, ali tek kada to uspijemo i iskustvo nam pokaže da je to bilo ispravno, tek tada možemo reći da smo i usvojili novo znanje i vikati da to i znamo.
